Jozefinski most na Tounjčici

Impozantni dvokatni kameni most, izgrađen na mjestu gdje Jozefinska cesta prelazi preko kanjona rijeke Tounjčice, predstavlja jednu od najpoznatijih znamenitosti te simbol Tounja. Prvi kat mosta izgrađen je 1775. godine za vrijeme početka gradnje Jozefine pod nadzorom graditelja i projektanta pukovnika Vincenza Giorgia Struppija. Most je u čast austrijskog cara i hrvatskog kralja Josipa II. nazvan Josipovim mostom, a prvotni se graditelj inspirirao velebnom starorimskom arhitekturom.

Tounjčica

U 19. stoljeću, prilikom obnove ceste 1836. godine, na postojećem mostu je pod vodstvom inženjera bojnika Josipa Kajetana Knežića dograđen i drugi kat te je time most dobio svoj konačni izgled i oblik. To je jedini dvokatni most u Hrvatskoj i ovome dijelu Europe te jedini most koji je na sebi imao kipove i spomen ploče te stoga predstavlja jedinstveni spomenik hrvatske mostogradnje.

PLOČE
 

Znameniti most krasile su spomen ploče carevima Josipu II. i Ferdinandu I. te graditeljima mosta, kao i kipovi rimskih vojnika. Na prvoj ploči od bijelog vapnenca bio je tekst:

ARDUAE VIAE MONUMENTO
QUA
ANNO MDCCLXXV III MAJI
ROMANUS IMPERATOR JOSEPHUS II
PATRIAE PATER PRIMUS VENIT
NOVAMQUE EXTRUI
AUGUSTE IUSSIT
FELICISSIMO EXECUTORE COLONELLO
STRUPPI


(U spomen napornu putu / kojim je godine 1775. u svibnju / Rimski car Josip II., / otac domovine, prvi došao / i višnjom voljom naredio / da se nov put izgradi /pod vodstvom presretnog izvođača pukovnika Struppija.)

Na drugoj ploči od tamnog vapnenca nalazio se tekst:

FERDINANDUS  I
AUSTRIAE IMPERATOR PIUS FELIX
AUGUSTUS
PONTI
A DIVO JOSEPHO II ROMANORUM
IMPERATORE
INTER PRAERUPTA EXTRUCTO
NOVUM FACILIOREM ACCESSUM
SUPERINSTRUIT
VIAMQUE TOTAM REFECIT
MDCCCXXXVI

PER KAJETANUM KNESICH SUPREMUM
VIGILIARUM PRAEFECTUM

(Ferdinand I., imperator Austrije, pobožni, sretni, uzvišeni, mostu od božanskog Josipa II., rimskog imperatora podignutom među strmim obalama nadogradio je novi lakši prilaz i čitavu cestu obnovio 1836. po Kajetanu Knežiću vrhovnom zapovjedniku graničara.)

 

Most je zatim više od stoljeća bio u upotrebi, a glas o njegovoj jedinstvenosti nadaleko se pronio pa ga je tako 1870. godine obišao i snimio poznati hrvatski i zagrebački fotograf Ivan Standl.

Foto: Ivan Standl

Za vrijeme Drugog svjetskog rata srušen je veći dio gornjeg kata mosta, tri svoda i njihovi stupovi. Kasnije je preko tih ostataka izveden improvizirani drveni prijelaz. Godine 1957. u Zavodu za drvene i masivne mostove Tehničkog fakulteta u Zagrebu prof. dipl. ing. Kruno Tonković i njegovi suradnici izradili su tehnički projekt za obnovu mosta u njegovom izvornom obliku kao jedan od manje poznatih primjera u hrvatskoj zaštiti spomenika kulture. Građevinski radovi na obnovi mosta završeni su 1973. godine, no obnova se prvenstveno usmjerila ka uporabnoj vrijednosti mosta dok su izvorni ukrasi zanemareni. Kipovi i spomen ploče s mosta su oštećeni te razasuti na različitim mjestima.

Tek usred Domovinskog rata javljaju se prve inicijative te napori za konačnu obnovu mostu te rekonstrukciju i pronalazak izgubljenih i dislociranih izvornih ukrasa. Uskoro se lokalnoj zajednici priključila i struka te je 2011. godine most iznova zasjao u punom sjaju, obnovljeni kipovi legionara i spomen ploče su brižno obnovljeni te vraćeni na izvorno mjesto.

Jozefinski most u Tounju, danas nakon dva stoljeća, nakon ratova i smjene carstava i država, i dalje stoji kao spomen jednoj odvažnoj ideji pretočenoj u velebni građevinski poduhvat spajanja unutrašnjosti Hrvatske s hrvatskom obalom.