Jozefina – povijesna cesta

Struppijeva Jozefinska cesta (1775. – 1779.)

Uvidjevši posve nedostatne putne veze između Senja i zaleđa, Josip II je izdao nalog da se započne sa gradnjom nove trgovačke i poštanske ceste od Senja do Karlovca. Upravu gradnje povjerio je inženjerskom časniku Vinku Struppiju. Cesta je građena od 1775.-1779. godine. Početak joj je u Karlovcu te se preko Kapele, Brinja i Vratnika spuštala do Senja. U čast svog inicijatora dobila je nova cesta naziv Via Josephina, tj. Jozefinska ili Josipova cesta.Trasa ceste položena je tako da je prolazila naseljima i drugim istaknutim točkama, slijedeći uz to približno potez nekog starog puta. Stoga je cesta imala mnogo tzv. izgubljenih padova i vrlo strmih odsjeka, naročito na prijelazu preko Velike Kapele i na spustu s Vratnika u Senjsku Dragu. Maksimalni nagibi na navedenim sektorima dostižu mjestimice 20%, a izuzetno čak i do 30%.Zbog strmina, cesta je doživjela znatne korekcije već krajem 18.st. pod vodstvom podmaršala Filipa Vukasovića, inače graditelja Lujzijanske ceste kojom je Karlovac bio povezan s Rijekom.Kako ni Vukasovićev silazak s Vratnika nije u potpunosti zadovoljavao potrebe kolnog prometa, to je god. 1803. stavljen prijedlog da se izgradi posve nova i suvremena cesta od Vratnika do Sv. Križa, ali su Napoleonski ratovi koji su ponovo izbili god. 1805. spriječili provedbu ovog projekta.Planinske ceste onoga doba gradile su se i u drugim dijelovima Europe s velikim strminama i mnoštvom padova. Svrha je bila povezati postojeća mjesta i naselja što kraćim putem, što brže i jeftinije, sa što manje radova, izbjegavajući po mogućnosti umjetne objekte.Budući da je promet u ono doba bio dosta rijedak, a prijenos robe vršio se konjima i mulama, to strmine uspona nisu bile od naročite važnosti.Nasuprot tome, polagala se velika važnost na solidnost i masivnost izvedbe, pa je Struppijeva cesta u tome pogledu bila potpuno na visini i predstavljala odlično i na daleko poznato cestograđevno remek-djelo, koje se u suvremenoj literaturi onoga vremena pohvalno isticalo.Obelisk u Karlovcu, Velika vrata u Senju, sunčane ure, miljokazi, minerski znakovi, spomen-ploče i mostovi dokazuju visoki estetski osjećaj svog projektanta i izvođača te predstavljaju odličan spomenik našeg planinskog cestograđevnog umijeća druge polovine 18. stoljeća.

Knežićeva Jozefinska cesta (1833. – 1845.)

Jozefinska cesta na karti Karla Josipa Kipferlinga iz 1803. godine. Vidljiva je trasa koja iz Senja preko Vratnika vodi Modrušom i Josephtalom – Josipdolom te dolinom Mrežnice u Karlovac. Iako se na Struppijevoj staroj Jozefinskoj cesti putnički i trgovački promet, unatoč nepovoljnoj trasi već bio uhodao, a intenzitet prometa sve više rastao, naročito u vezi s izgradnjom i poboljšanjem senjske luke, to su izgradnjom Lujzijanske ceste Karlovac – Rijeka (1803. – 1811.g.) nastupile posve nove prometne prilike. Lujzijanska cesta, građena prema modernim elementima sa znatno većom propusnom moći, skrenula je velik dio trgovačkog prometa od Karlovca na Rijeku, tako da je frekvencija stare Jozefine počela naglo opadati, a senjska luka sve više pustjeti. Trgovina grada Senja i promet senjske luke bili su u najvećoj mjeri ugroženi.

Uvidjevši tu opasnost odlučilo je Dvorsko ratno vijeće u Beču u sporazumu sa Krajiškim glavnim zapovjedništvom u Zagrebu da se izgradi nova moderna cesta od Karlovca do Senja s istim građevnim elementima kao i Vukasovićeva Lujzijanska cesta. Gradnja ceste povjerena je graničarskom časniku Josipu Kajetanu Knežiću i trajala je od 1833. do 1845. godine.

Knežić zadržava staru trasu od Karlovca do Josipdola, dok od Josipdola gradi novu trasu preko Velike Kapele na Vratnik i Senjsku Dragu. Cesta je bila nešto duža (115 km ), ali je po svojim prometnim karakteristikama bila znatno povoljnija.

Usporedi li se trasa stare Struppijeve i nove Knežićeve ceste, Knežićeva Jozefina moderno je i tehnički savršeno rješenje problema racionalne gradnje planinskih cesta u hrvatskom kršu, pravo remek-djelo svog majstora. Ovdje maksimalni nagib ne prekoračuje 5 do 6%, što vrijedi i za današnje ceste