Božić dolazi…..

0
1253

Tounj 071Ugodno je biti dio tima koji iz sebe izvlači ono što je najbolje. Dani koji dolaze nose u sebi ozračje pomirenja, mira, dobrote, razumijevanja, bliskosti i ljubavi. Nose ono što imamo, nosimo i čekamo trenutak da iz nas izađe. Svjesno ili nesvjesno sasvim je svejedno. Izašlo je i oko nas je.
Dani proba, ponavljanja, vježbanja, izgubljeni sati. Sve je to postalo jedno u pedesetak minuta predstave.
Pišu da slike govore više od tisuću riječi. Ovaj puta se ne mogu složiti. Slika pokazuje ali ne osjeća, ona govori ali ne dira dušu. Danas nam treba više nego ikad najbolje što nosimo u sebi, ono po čemu se razlikujemo od drugih.
Školska dvorana u Tounju.
S jedne strane roditelji i učitelji, a s druge učenici, djeca, mladost i budućnost.
Iznenađuje originalnost kostimografije, spoj prošlosti i sadašnjosti na tijelima učenika , suvremeni pristup priči “Djevojčica sa šibicama“. Glumci se odlično snalaze u ulogama, suvereno vladaju s tekstom.
Dali me netko čuje ?!!
Ne čuje se dobro jer nemamo razglas.
Tounj 078Pjevački zbor pod ravnanjem učiteljice Ankice pjeva, učenici učiteljice Bogdanke i Bojane recitiraju. Sitna zaboravljivost teksta od najmlađih i njihovo prirodno ponašanje, zbunjenost i nevinost izazivaju takvu količinu emocija i simpatija u dvorani da mi nestaje riječi za to opisati. Zvuk pljeska ruku roditelja i ostalih u dvorani poprima tog trenutka novu dimenziju Ah,nedostajala je tog trenutka kamera da to zauvijek zabilježi. Nikakav scenarij to ne može napisati i nitko to ne može predvidjeti. Po tome se razlikuju djeca od odraslih. Tehnika- nedostatak razglasa uvijek umanji vrijednost pokazanog, izrečenog, uloženog vremena i rada. Nikako da stavimo točku na “i“,da jasno i glasno svi u dvorani čuju ono što im djeca poručuju.
Mi vama darujemo ljubav – vi nama darujte dobar razglas. Ne tražimo puno.
Djed Božićnjak vraća Pepeljugi izgubljenu cipelicu, a ostalima daje darove. Mladi KUD-a Tounjčica poručuje da je budućnost prikazivanja etno baštine u sigurnim rukama. S pjesmom je Božićna predstava počela započela i s pjesmom završila. Čitajući ove retke pomislili ste da sam zaboravio prof. Dariju Ne,nisam. Šećer uvijek dolazi na kraju.
Otvaraju se vrata zbornice. Profesorica Darija ulazi, a pljesak njezinih kolegica govori sve. Evo i moj mali poklon vama čiji se je pogled zaustavio na ovoj stranici. Nekoliko riječi stiha pjesme koju sam napisao, a naziv joj je Sjećanje :

Sinoć sam sjedio tu
u sobi punoj tišine.
Pred očima ugledah tebe
i osjetih dah tvoje blizine.
Kiša je lijevala, bila je tama
tvojih koraka čuo se …….

Jednom drugom prilikom ostatak pjesme.

Petar Malnar,prof.

Čestit i blagoslovljen Božić, a bolju 2013.godinu žele vam vaši učitelji.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.